 |
- Tako mi onih koji dahćući jure
- pa varnice vrcaju,
- i zorom napadaju,
- i dižu tada prašinu
- pa u njoj u gomilu upadaju -
- čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
- i sam je on toga, doista, svjestan,
- i on je, zato što voli bogatstvo - radiša.
- A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
- i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
- Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima.
|
 |
|
