Al - Anbiya' (Vjerovjesnici)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju
3. srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"
4. "Gospodar moj zna" - reče on - "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"
5. Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"
6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?
7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.
9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?
11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
13. "Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati."
14. "Teško nama," - oni bi govorili - "mi smo, zaista, nevjernici bili!"
15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.
17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,
18. Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite!
19. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,
20. hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
21. Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?
22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!
23. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.
25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.*
27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
28. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.
29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?
31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.
32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.
34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.
36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.
37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
38. Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
39. A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,
40. nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!
41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
42. Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.
43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!
44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.
46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"
47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice,* Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.
48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,
49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.
50. A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?
51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
52. Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"
53. Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."
54. "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče.
55. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni.
56. "Ne"- reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.
57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" -
58. I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
59. "Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?"
60. "Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je Ibrahim."
61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče."
62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.
63. "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti - reče on.
64. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"
66. "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on.
67. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" -
68. "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše.
69. "O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
70. I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo
71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,
73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.
74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao -
75. i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.
76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo
77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle - i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu -
79. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.*
80. I naučismo ga da izrađuje pancire* za vas da vas štite u borbi s neprijateljem - pa zašto niste zahvalni?
81. A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;
82. i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" -
84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.
85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.
86. I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.
87. I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" -
88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.
89. I Zekerijjau se - kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!"* -
90. odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
91. A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.
92. Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!
93. I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.
95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.
96. I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali
97. i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!"
98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.
99. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,
100. u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
101. A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti,
102. huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,
103. neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" -
104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,
107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
108. Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"
109. I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;
110. On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
111. a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."
112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" - reče on - "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."

Al - Hagg (Hadždž)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!
2. Na Dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.
3. Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga,
4. za koga je već određeno da će svakog onog koga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.
5. O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno,
6. zato što Allah postoji, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može.
7. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti.
8. Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje,
9. hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu daćemo im da iskuse patnju u ognju.
10. "Eto to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim."
11. Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.
12. On se, pored Allaha, klanja onome koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, velika zabluda;
13. klanja se onome čije će mu klanjanje prije nauditi nego od koristi biti; a takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug!
14. Allah će one koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; Allah radi ono što hoće!
15. Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovome ni na onome svijetu, neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.
16. I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah će onome kome On hoće na Pravi put ukazati.
17. Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten.

SEDŽDA

18. Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.
19. Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana;
20. od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža,
21. a gvozdenim maljevima biće mlaćeni;
22. kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, biće u nju vraćeni: "Iskusite patnju u užasnoj vatri!"
23. A one koji budu vjerovali i dobra djela činili - Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.
24. Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na Put Onoga koji je hvale dostojan.
25. Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnoga hrama - a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka - i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini daćemo da patnju nesnosnu iskusi.
26. I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati
27. i oglasi ljudima hadž!" - dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih,
28. da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!
29. Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i naka oko Hrama drevnoga obilaze.
30. Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno - pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti,
31. budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.
32. Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise - znak je čestita srca.
33. Vama one služe do određenog roka, a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnoga hrama.*
34. Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne,
35. čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.
36. A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.
37. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!
38. Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.
39. Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah ih je, doista, kadar pomoći*
40. onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan -
41. one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih - A Allahu se na kraju sve vraća.
42. A to što te oni smatraju lažnim - pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim,
43. i narod Ibrahimov, i narod Lutov,
44. i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja!
45. I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih!
46. Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.
47. Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, a Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.
48. I koliko je bilo naselje čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih najzad, kaznio! A Meni se sve vraća.
49. Reci: "O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem:
50. one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita;
51. a oni koji se budu trudili da dokaze naše poreknu, uvjereni da će Nam umaći, biće stanovnici u Džehennemu.
52. Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio - Allah sve zna i mudar je -
53. da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna i za one čija su svirepa - a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi -
54. i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.
55. A nevjernici neće prestati u nj sumnjati, sve dok im iznenada smrt ne dođe ili dok ne osjete patnju na onome svijetu.
56. Tog dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vjernici i oni koji su dobra djela činili biće u džennetskim baščama uživanja,
57. a nevjernici oni koji su ajete Naše poricali, oni će u patnji sramnoj boraviti.
58. Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli - jer Allah najbolje nagrađuje;
59. On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti! - A Allah sve zna i blag je.
60. Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. - Allah je onaj koji grijehe poništava i koji ih prašta.
61. Eto tako! A Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je Onaj koji sve čuje i sve vidi.
62. To je zato što Allah - postoji, a oni kojima oni, pored Allaha, robuju - ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik.
63. Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? - Allah je zaista dobar i Sveznajući,
64. Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Allah, doista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!
65. Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. - Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv.
66. On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; a čovjek je, zaista, nezahvalan!
67. Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravome putu.
68. A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: "Allah dobro zna ono što vi radite!"
69. Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se razilazite.
70. Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!
71. Mnogobošci se, pored Allaha, klanjaju onima za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima sami ništa ne znaju. A mnogobošcima neće niko pomoći.
72. A kad im se naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci: "Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? - Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno će ona prebivalište biti."
73. O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!"
74. Oni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah je, uistinu, moćan i silan.
75. Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. - Allah sve čuje i sve vidi;
76. On zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća.
77. O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite,
78. i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!